Auto Krešo Klinika za aute
Auto Krešo i Večernji list pokrenuli su stalnu rubriku u Večernjakovom prilogu AutoMotoNautika pod nazivom
»Klinika za aute«. Svakog utorka, jednostavnim i čitateljima - vozačima razumljivim jezikom, teme vezane uz mehaniku automobila obrađuje naš Viši tehnički savjetnik ing. Bojan Kopše.
Na našim stranicama možete pregledati članke »Klinike« kronološkim redom.
Kugle i krajniciPonekad čujemo kod automehaničara da je kugla ili krajnik "otišao". Može biti riječ o klasičnom istrošenju dijela, što je normalna pojava za tako relativno malo dio koji podnosi velike aksijalne i bočne sile. Njihova je uloga kao krajnika i kugli u tome da dopuštaju rotaciju oko svoje osi te još dodatno i jedan kut nagiba te iste osi. Ugrubo, oni spajaju vilice ili spone s kotačem. Pojava zračnosti na unutrašnjem sfernom dijelu dovodi do slobodnog hoda koji se manifestira kao lupkanje, ponekad i vrlo glasno. Nakon dužeg vremena primijeti se i neravnomjerna istrošenost pneumatika, koja je nastala zbog neispravnog položaja kotača uslijed zračnosti u nosećim elementima. Kugle i krajnike se lako prepoznaje po njihovoj konstrukciji, gdje je vidljiv vijak koji izlazi iz gumene manžete postavljene na metalno kućište, veličine manje šake, i obvezno su pozicionirani na krajnjim točkama ovjesa. Izvana je jedino uočljivo oštećenje gumenih manžeta, što upućuje na ulazak nečistoće i vode te je siguran znak za skoru potrebnu zamjenu dijela. Cijena samih dijelova u slučaju kugli i krajnika nije previsoka, pa je nerijetko trošak rada veća stavka. Kvalitetniji dijelovi neznatno povećavaju ukupni trošak, ali se višestruko isplate zbog povećane trajnosti.
Kvalitetniji dijelovi neznatno povećavaju ukupni trošak, ali se iplate jer su trajniji
Oscilirajuća ramena Krupni čelični dijelovi, kod novijih vozila i aluminijski, služe kao glavni oslonac za kotače odnosno pogonsku osovinu. Njihova je uloga grubo pozicioniranje položaja kotača te, kao integralni element, prenose sile ubrzanja i kočenja s karoserije na podlogu. Od stupnjeva gibanja dopuštaju samo rotaciju oko selen blokova ili krajnika, koje ćemo opisati u sljedećim nastavcima. Najčvršći su elementi ovjesa, pa njihovo stanje mora biti besprijekorno, jer se u protivnome kotači mogu otkinuti. Konstrukcijske razlike su manje važne u samoj uporabi vozila, ali je jako bitno da vozači - ako osjete jak udar o nekakvu prepreku na kolniku daju pregledati stanje svih elemenata ovjesa. česta naskakivanja na rubnike prilikom parkiranja mogu ih oštetiti. Kako je vozilo simetrično po pitanju ovjesa, svakom elementu na jednoj strani pripada sličan element i na drugoj strani. Preporučio bih da se mijenjaju u paru istrošeni ili oštećeni dijelovi jer svaka njihova izmjena zahtijeva pozicioniranje kotača odnosno kontrolu kutova nagiba, popularno nazvano centriranje trapa, što nije zanemariv financijski izdatak. Dobra geometrija kotača preduvjet je za sigurniju vožnju
Preporuka je da se istoršeni i oštećeni dijelovi mijenjaju u paru
Bitan dio ovjesa su opruge Opruge kao element ovjesa su često zanemarivane, a i njihova uloga nije prečesto objašnjavana u medijima, stoga sam odlučio malo približiti ovaj važan element Večernjakovim čitateljima. Opruga je smještena u području ovjesa. Najčešće je spiralnog oblika ili lisnata, a kod nekih proizvođača vozila primjenjuje se torziona opruga. Uloga svih nabrojenih opruga je istovjetna. Njezina osnovna zadaća je da održava relativnu visinu karoserije u odnosu na podlogu, tj. nosi masu vozila. Ispravna opruga davat će veliku udobnost u vožnji, aktivno doprinositi samoj sigurnosti vožnje te omogućiti dobro ponašanje vozila u zavoju. U praksi se često nailazi na istrošene opruge, tzv. "sjele" opruge. Opruga sjeda uslijed zamora materijala same opruge koji je nastao zbog prekoračenog roka uporabe. Samim skraćivanjem opruge mijenja se odnos sila unutar opruge te se neravnomjerno opterećuju svi ostali elementi ovjesa. Izravna posljedica bit će neudobnost, smanjena sigurnost u vožnji te nastanak oštećenja na ostalim dijelovima ovjesa. Optimalni je životni vijek opruga oko 140.000 km, nakon čega bi ih trebalo prekontrolirati i najvjerojatnije zamijeniti.
Osnovna zadaća opruge je da održava relativnu visinu karoserije u odnosu na podlogu
Sigurnost vožnje uvelike ovisi o stanju ovjesa
Sklop ovjesa kotača na vozilu predstavlja skup različitih elemenata kojima je osnovna zadaća da prenesu silu trakcije kotača na karoseriju, te osiguraju sigurno upravljanje vozilom uz maksimalnu moguću udobnost. Za ispravno funkcioniranje sklopa zadužen je niz elemenata koji su koegzistentni. U sljedećim ćemo tjednima objasniti uloge tih pojedinih elemenata. Sigurnost vožnje uvelike ovisi o stanju ovjesa, pa je nužno redovito pregledavati i zamjenjivati istrošene dijelove. Kao vozači primjećujemo nastanak neuobičajenih zvukova (lupkanje) pri prelasku neravnina, što je jedan od sigurnih znakova oštećenja nekog dijela ovjesa, isto kao i neravnomjerna istrošenost pneumatika. Kada uočimo ovakve pojave, obvezno moramo posjetiti servisera kako bi kvar uklonio jer u protivnome će se šteta povećavati, kao i broj dijelova koje treba zamijeniti. Kvalitetni dijelovi s valjanim jamstvima uza stručnu ugradnju omogućiju dugi vijek besprijekorne eksploatacije cijelog sustava. PREPORUKA: Svakih dvadeset tisuća km ili jednom godišnje treba provjeriti stanje cijelog vozila, a tako i sustava ovjesa. Ispravni ovjes znači sigurnu i udobnu vožnju uz najmanje troškove!
Ispravni ovjes znači sigurnu i udobnu vožnju uz najmanje troškove
Amortizer je bitan dio ovjesa
Kada se spominje ovjes vozila ili nešto vezano uz visinu karoserije u odnosu prema podlozi, najčešće nam pada na um amortizer. On kao dio ovjesa - suprotno uvjerenju dijela vozača - ne nosi masu vozila, odnosno ne određuje koliko je karoserija odignuta od podloge, jer to je uloga opruge koja je opisana u prethodnim brojevima. Uloga je amortizera usporenje i zaustavljanje njihanja cijelog vozila, služi kao prigušnica oprugama. Konstrukcijski postoji niz različitih rješenja, ali glavninu danas čine plinski amortizeri jednocjevnog ili dvocijevnog tipa.
Naziv "plinski" dobivaju zbog dijela sadržaja plina dušika koji je posve bezopasan. Princip rada im je vrlo sličan. Opstruiraju protok hidrauličkog fluida kroz interni klipni sustav na kojem su ventili raznih izvedbi. Praktičnim vozačima manje je važna sama konstrukcija amortizera koliko njihova funkcija. Neispravna funkcija amortizera dopustit će prekomjerno osciliranje cijelog ovjesa s jako izraženim amplitudama. Usporenje i umanjenje amplituda potrebno je da bi se održala udobnost vožnje i povećala sigurnost. U sljedeća dva nastavka opisat ćemo simptome i posljedice neispravnih amortizera te elemente koji će ih držati u dobrom stanju u godinama uporabe.
Osim znanja, za izmjenu je potreban i specijalan alat
Amortizer održava stalni kontakt kotača s podlogom
Amortizer bi kao sklop u posve funkcionalnom stanju trebao zaustaviti vozilo u tri njihanja: podizanje kotača, spuštanje te ješ jedno podizanje do srednjeg položaja ili osnovnog položaja kada je vozilo u mirovanju. Sve drugo upozorava na neispravnost amortizera. Poželjno bi bilo pregledati funkciju amortizera jednom godišnje ili svakih 20 tisuća km, u sklopu godišnjeg pregleda vozila.
Uloga je amortizera održavati stalni kontakt kotača s podlogom jer u protivnom se vozilo zanosi i izlijeće s ceste, bez obzira na kvalitetu i stanje pneumatika. Uočimo li pretjerano ljuljanje vozila, zanošenje u zavojima, poskakivanje svjetala, nestabilnost pri udaru bočnog vjetra te neravnomjernu istrošenost pneumatika, vrlo vjerojatno su amortizeri istrošeni, odnosno neispravni.
Dodatna je opasnost istrošenih amortizera to što je produljen put kočenja i ranije se pojavi vodeni klin ili popularno zvan "aquaplaninga". Uočimo li ulje na tijelu amortizera, to je sigurno znak da je potrebno zamijeniti amortizere i bez stručnog pregleda.
Amortizeri imaju generalno dvogodišnje jamstvo, s iznimkom Monroe Reflex amortizera koji ima petogodišnje jamstvo, ali treba znati da se jamstvo na sam proizvod ne odnosi i na elemente u okolini koji moraju biti ispravni jer u protivnome nisu ispunjeni preduvijeti za dugotrajan rad. Amortizeri se uvijek mijenjaju u paru.
50% istrošeni amortizeri produljuju put kočenja za više od tri metra već pri brzini 50 km/h
Uz amortizer treba promijeniti i zaštitne gume
Izmjena amortizera zahtijeva - osim specijalnih alata - stručno znanje, pa nije preporučljivo da sami mijenjate amortizere jer posljedica mogu biti oštećeni osjetljivi dijelovi i jako skraćen vijek trajanja, kao i neostvarivanje jamstva na sam proizvod. Treba obratiti pažnju i na važne dijelove kao što su zaštitne gume (PK kitovi) i, u slučaju opružne noge, ležajevi amortizera (MK kitovi) koje se često zanemaruje jer su dodatni trošak. U osnovi, oni čuvaju investiciju u nove amortizere. Njihova je uloga fizička zaštita osjetljive klipnjače i klipno-ventilskog sustava od krajnijh udara (nailasci na visoke prepreke) koji se događaju relativno rijetko, ali tada imaju za posljedicu trenutno uništenje amortizera. Kod opružnih nogu važna je uloga ležaja amortizera, kako bi se osiguralo centrično vođenje klipnjače i osi- gurao dugotrajan rad. Neispravni, odnosno istrošeni, ležajevi dopuštat će pojavu bočnih sila na koje je amortizer veoma osjetljiv jer je konstrukcijski predviđen samo za prigušivanje aksijalnih sila. Isti efekt pojave bočnih sila proizvest će istrošenost bilo kojeg dijela ovjesa pa ponovno moram upozoriti na potrebu ispravnosti svih dijelova koji su koegzistenti i jedino tada možemo govoriti o maksimalnoj udobnosti i sigurnosti s aspekta ovjesa. Ovim rečenicama završavamo priču o ovjesu, ali kako vozilo ima iznimno puno sklopva, u sljedećim nastavcima nastavljamo opis drugih sklopova i dijelova.
Treba obratiti pažnju na osjetljive dijelove
Važan su element u otežanim uvijetima brisači
Brisači imaju specifičnu ulogu. Osim zahtjeva za komforom, a to znači miran i tih rad, oni ispunjavaju važnu zadaću u otežanim uvjetima vožnje gdje osiguravaju maksimalnu moguću vidljivost. Elektromotor, polužni mehanizam te same metlice, čine sustav brisača. Korisno je da se vozači upoznaju s osnovnim poteškoćama, koje se javljaju u radu toga sustava te kako spriječiti štete i time omogućiti dugotrajan rad uz uštedu novca za popravke. Kriterij prema kojem se može odrediti granica istrošenosti metlica brisača vezana je uz osnovne postavke sigurnosti i dobre vidljivosti kroz vjetrobransko staklo. Općenito se uzima da su prihvatljive do tri tanke crte ako ostaju izvan središnjeg vidnog polja, sve ostalo što je u središnjem dijelu vidnog polja kao crte, kapljice, ili tanki vodeni film obvezno zahtijevaju zamjenu metlica, prije svega zbog sigurnosti vožnje. Prosječni bi vijek metlica trebao biti 2-5 godina, ovisno koliko ih se upotrebljava. Pazimo li, primjerice, da se sustav ne zaglavi zbog zaleđivanja ili nekog drugog mehaničkog blokiranja elemenata, pravodobnim isključivanjem električne struje spriječit ćemo pregaranje elektromotora ili oštećivanje polužja. U svakodnevnoj uporabi zanimljiviji su nam češći slučajevi teškoća koje nastaju na vidljivim dijelovima ruke-nosača metlice
te samim metlicama. Njih ćemo opisati u sljedećem nastavku.
Brisače čine elektromotor, polužni mehanizam i metlice. Vijek metlica je od 2 do 5 godina
Metlice stradavaju zbog tvrde prepreke
Najosjetljiviji je dio brisača svakako gumena usna metlica koja klizi po staklu. Prepreke su razni sasušeni ostaci insekata na vjetrobranskom staklu te razne čestice koje padaju na staklo, pa staju u zoni dodira usne i stakla, tako da pokretanjem brisača praktički oderemo brišućim dijelom. Uslijed fizičkih oštećenja stradava zbog zareza koji nastaju nailaskom na tvrde i oštre prepreke. Močenje stakla mlaznicama i tekućinom za pranje stakla u vožnji, na žalost, nije dostatno, količinski ni kao vremenski interval, za otapanje tvrdih ostataka, a da ne govorimo o ispiranju napadalog trunja koje je u zoni kontakta. Jedini je lijek protiv te pojave redovito podizanje metlica - nakon što neko vrijeme brisači nisu bili u uporabi - i lagano čišćenje krpicom same usne i dijela stakla po kojem klizi. Dosta teškoća stvaraju stabla ispod kojih se radi hlada rado parkiramo jer s njih padaju razni tvrdi komadići, a s nekih se čak i spušta smola.
Sljedeći je problem poskakivanje metlice po staklu pa ostaje “narezani” trag uz obveznu buku. Više je mogućih uzroka. Gumeni dio metlice je previše otvrdnuo ili je metalni dio raskliman, pa nema više dostatne sile koja pritišće o staklo. Rješenje je zamjena samih metlica. Nerijetko se nađe i velika zračnost oko same plastične kopče koja spaja metlicu s nosačem. Tu može pomoći - ako je riječ o iskaknju iz ležišta - jednostavno vraćanje ili stavljanje druge kopče. Preporučio bih i kontrolu opruga na dnu ruke-nosača te njihovo lagano podmazivanje jer uslijed korodiranja one ostaju zaglavljene u jednoj dužini i ne daju potrebnu silu kojom pritišću cijeli sklop o vjetrobransko staklo. Događa se i “zviždanje” brisača u vožnji koje nastaje zbog neadekvatnih metlica. Njih treba promijeniti jer metlice takvog oblika i visine stvaraju aerodinamički problem s čujnim efektom. Znači, obvezna je prevencija mogućih uzroka stradavanja najbolji postupak za dugotrajnost i zadovoljstvo ugodne vožnje.
Automobil nije dobro ostavljati ispod stabla
Bitan čimbenik iskoristivosti agregata
Današnji automobili svoje velike snage i tih rad duguju prije svega ispušnim sustavima, koji su evoluirali od nekadašnjih komada cijevi s nekakvim jednostavnim prigušivačima čija je uloga bila, osim redukcije buke, gotovo samo odvođenje ispušnih plinova izvan veličine vozila. Današnji su moderni ispušni sustavi u principu kombinacija
dijelova koji služe kako bi se ispunile ekološke i zakonske norme, omogućio rad motora s maksimalnom iskoristivošću. Na žalost, postoje na tržištu i neki dijelovi koji nisu homologirani, što je u pravilu prijevara jer se relativno skupo plati dio koji ne obavlja funkciju kvalitetno, a najčešće je i trajnost bitno smanjena. Od većih i nama zanimljivijih dijelova ispušnog sustava treba nabrojiti: ispušni kolektor ili granu, cijevi, katalizatori raznih vrsta, lambda senzor ili sonda, prigušivače ili lonce te pribor za brtvljenje i vješanje samog sustava. Dobar je primjer evolucije snage i iskoristivosti motora, koji djelomično pripada i ispušnom sustavu, usporedba dizelskih motora obujma 1,6 litre, koji je otprije dvadesetak godina imao približno 45 KS, a danas iz iste litraže dobivamo oko 140 KS. Da bi iskoristivost bila na tako visokom stupnju, cijeli sustav mora biti besprijekoran. U sljedećih nekoliko članaka pokušat ćemo razjasniti uloge pojedinih elemenata te kolika je važnost ispravnost istih elemenata i njihov pravilan tretman.
Važniji su dijelovi ispušna grana, cijevi, katalizatori, lambda sonda, prigušivači...
Katalizator je bitan dio ispušnih sustava
Opis dijelova ispušnog sustava svakako valja početi od ispušnog kolektora ili popularno nazvane “grane”. Razni su materijali i oblici ovog proizvoda, ali svima je zajedničko da naliježu na dio cilindra gdje je ispušni otvor te uz pripadajuću brtvu, otpornu na visoke temperature, čine početak ispušnog sustava. Od vitalne je važnosti za automobile novije konstrukcije da ni u kojem slučaju ne smije propuštati ispušne plinove u okolinu jer to isto znači da postoji nekontrolirani ulaz zraka u sistem, što će rezultirati neispravnošću regulacije preko lambda senzora. Do ove su točke ispušnog sustava sve generacije vozila vrlo slične. Sljedeći je element spojna cijev, a kod novije generacije vozila je katalizator s lambda osjetnikom ili popularno nazvanom lambda sondom. Pojavili su se prije dvadesetak godina a primjena im je gotovo isključivo vezana uz benzinske motore. Najnoviji sistemi imaju od jednog do nekoliko različitih katalizatora s dvjema uparenim lambda osjetnicima po katalizatoru. Različita pogonska goriva uvjetuju i različite katalizatore, pa ćemo u sljedečim nastavcima pokušati objasniti osnovne razlike dvo i tro putnih katalizatora. Kao vozači, ne možemo obavljati ozbiljnije popravke ispušnog sustava, osim zamjene nekog od dotrajalih elemenata vješanja. Tada trebamo kupiti proizvod namijenjen strogo za tu aplikaciju, bez obzira na to što postoji oblikom sličan element za drugo vozilo. Razlika nije samo u obliku nego važnu ulogu ima tvrdoća i čvrstoća materijala gume, te su stoga i različiti kataloški brojevi.
Sami ne možemo ništa popravljati
